War of the Worlds: Goliath (2014.)

war_of_the_worlds_goliath_posterZemlja: Malaysia
Trajanje: 82 minute
Režija: Joe Pearson
Glasovi: Peter Wingfield, Elizabeth Gracen, Jim Byrnes, Adam Baldwin, Mark Sheppard, Adrian Paul

Više od stoljeća nakon što je objavljen, Rat planeta je i dalje dramatična SF priča o vanzemaljskoj invaziji Engleske. Meni omiljeni (i ujedno najiritantniji) dio je način na koji Wells čitatelju uskraćuje katarzu: nakon što nas Marsovci sve namlate ko vola u kupusu, gamad umre sama od sebe bez da smo im se krvoločno osvetili. Ne čudi me što je ubrzo po objavljivanju Amerikanac Garrett P. Serviss napisao neslužbeni nastavak Edison Conquers Mars u kojem Ameri mlate kevu svemircima.

Autori animiranog filma War of the Worlds: Goliath pričaju sličnu priču. Nakon marsovske invazije 1899. formiran je A.R.E.S. – međunarodna vojna organizacija koja štiti planet steampunk oružjima baziranim na vanzemaljskoj tehnologiji. Petnaest godina kasnije Mars se opet približava poziciji za napad dok se europske velesile spremaju za Prvi svjetski rat. Vojnici A.R.E.S.-a su pred neugodnim izborom između lojalnosti svojim nacijama ili organizaciji u kojoj službe. Fora ideja za priču koja, kao i nekoliko drugih, bude promptno razriješena prije nego što invazija uopće krene kako dosadna priča ne bi smetala kul akcijskim scenama.

Marsovski tripodi, zračni brodovi i oklopni hodači A.R.E.S.-a su samo neke od krasnih kompliciranih mašina u filmu. Nažalost, akcijske se scene u War of the Worlds: Goliath dobrim dijelom sastoje od  Zemljana koji stoje na brisanom prostoru poput drvenih marija i gađaju svemirce laserima, topovima, mitraljezima, pištoljima i kamenjem dok im ne spuste hit pointe na nulu. Gubici su veliki i umru ovi neki likovi kojima se ne sjećam imena ali uglavnom nema neke velike sumnje u pobjedu Zemljana.

Iako autori očito vole Wellsov roman, War of the Worlds: Goliath je dobar primjer zašto mi podžanr steampunka nikad nije legao… a to pišem kao netko tko je u osnovnoj čitao Vernea i Wellsa te crtao viktorijanske izumitelje u frakovima. Godinama kasnije sam naletio na roman Difference Engine Williama Gibsona i Bruce Sterlinga o alternativnoj Engleskoj u kojoj je Charles Babbage 1850ih uspješno izgradio svoje mehaničko računalo. Očekivao sam da će mi roman sjesti kao budali šamar no bio sam razočaran. Iako mi je sam svijet bio zanimljiv, likova i radnje se danas jedva sjećam.

War of the Worlds Goliath

Do sada sam pročitao desetak-petnaestak steampunk knjiga – što romana, što antologija priča. Kroz sve njih me pratio dojam kako je ovaj podpodžanr SF-a puno više definiran stilom nego sadržajem. Bitno da bude bakrenih zakovica i požutjelih fotografija a radnja i likovi su tamo negdje u zadnjem redu. War of the Worlds: Goliath ima isti taj stil-a-ne-sadržaj problem. Film koristi klasične SF negativce, ima lijepo dizajniranu retro-tehnologiju a pojavi se i Nikola Tesla, svetac zaštitnik steampunka. No, u svemu tome priča uglavnom ne ide dalje od neke ekipe koja puca u bezlične elijene sve dok ih ne pobiju. To nije priča. To su Space Invaders.

Wellsove su SF priče i romani jedna od velikih steampunk inspiracija kao što War of the Worlds: Goliath potvrđuje. Zanimljivo je kako on ulaže jako malo truda u opise tehnologije koju susreću njegovi protagonisti. Onaj krasni vremenski stroj iz filma Georgea Pala? U potpunosti je izmišljen za potrebe filma. Wells nam je ostavio samo par rečenica neodređenog opisa. Ali je zato ispripovijedao pustolovinu vremenskog putnika u dalekoj budućnosti čovječanstva i usput se osvrnuo na klasne odnose u Engleskoj njegovog vremena. Iskreno, radije bi čitao tako nešto nego još jedan ushićeni opis cepelina viktorijanske gospode sa smiješnim imenima.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.