The Hobbit: Desolation of Smaug (2013.)

The Hobbit The Desolation of Smaug posterZemlja: SAD
Trajanje: 161 minuta
Režija: Peter Jackson
Glume: Martin Freeman, Ian McKellen, Evangeline Lilly, Benedict Cumberbatch, Cate Blanchett, Ian Holm, Christopher Lee, Hugo Weaving, Orlando Bloom

Štreberska ljubav prema SF-u i fantasyu je često proturječna. Koliko god voljeli neobične nove svjetove, toliko nam je istodobno stalo da ih seciramo mapama i enciklopedijskim člancima. Tolkienov Gospodar prstenova je savršen primjer toga: roman koji je i epska pustolovina u magičnom svijetu i priručnik o geografiji i povijesti Međuzemlja. I dok se Tolkien još nekako odupire napasti da nas preplavi podacima o svom svijetu, mnogim njegovim imitatorima za to manjka volje i talenta.

Hobit mi je draži roman od Gospodara prstenova baš zato jer prikazuje Međuzemlje bez previše objašnjenja. Tko su patuljci i vilenjaci? Kakva je to kletva pogodila Mrkodol? Tko je Necromancer? Najbolja scena knjige mi je kad patuljci putuju kroz planinu i traže sklonište pred olujom. Tolkien tu onako ovlaš spomene kako patuljcima prijete i divovi koji se tijekom oluja vole gađati stijenama. Ti se divovi više nikad ne pojave u romanu ali nas podsjećaju da je Međuzemlje dovoljno veliko da sadrži bića, stvari i pojave kojih u ovoj priči uopće nema i koje možemo samo zamišljati. Objašnjenja bi samo banalizirala jedan takav magični svijet. Često ga čine i manjim jer autor podlegne napasti da poveže što više elemenata svijeta sa tom jednom pričom. Pogledajte samo Star Wars koji započinje kao epska priča o herojima u građanskom ratu koji je zahvatio čitavu galaksiju da bi šest filmova kasnije shvatili kako se čitav rat vrtio oko desetak ljudi i dva-tri planeta.

Što god drugo mislio o Jacksonovim ekranizacijama Tolkiena, The Hobbit: Desolation of Smaug se isplati pogledati u kinu. Kroz krajolik, efekte i tisuću sitnih detalja film pretvara Međuzemlje u stvarnost. Peter Jackson očito voli taj svijet i njegove priče. No, kao svaki pravi fan Jackson ne zna stati. A ako usput može okrenuti još koju milijardu novaca, zašto ne snimiti tri epska filma prema knjizi koju pročitamo u jednom danu? Kako bi se napunilo devet sati filma uvedeni su novi likovi i scene zbog kojih je priča istodobno krcata i čudnovato prazna. U prvom smo Hobitu tako imali čak četiri negativca: dvojica su čačkali uši off-screen, Kralj goblina je navratio na četvrt sata a kapetan Kukork nije služio ničem. U drugom filmu imamo ljubavni trokut vilenjaka i patuljka, mračne nagovještaje događaja koje smo već pogledali prije pet filmova i deset godina te uvid u lokalnu samoupravu Jezergrada. Navodno je tu negdje i Hobit. Sjećate se njega?

Smaug - The Hobbit the Desolation of Smaug
Maska Benedicta Cumberbatcha uistinu je impresivna!

Jackson u The Hobbit: Desolation of Smaug stalno povlači veze između ovih filmova i Gospodara prstenova, pretvarajući Hobita u epski prequel. Tehnički, da, Hobit zaista prethodi Gospodaru i ima veze s njim ali ta dva romana su totalno različita tonom. Gospodar prstenova je ep o Dobru i Zlu i Sudbini i “Boj bije svijetlo oružje!”. Hobit je priča o trapavim patuljcima koji žele ukrasti zmajevo blago i putem upadaju u neprilike. Žao mi je što je Jackson pretvorio Hobita u ep jer su mi neozbiljni dijelovi filma bili daleko najdraži: kulinarske rasprave trolova ili poglavar Jezergrada koji sa svojim poltronom spletkari u zapuštenoj drvenoj palači. To mi je daleko bliže i ljudskije nego CGI savršenstvo Legolasa koji sam tamani horde orkova u akcijskim scenama koje zapravo imaju malo veze sa pričom filma.

Najbolji primjer takve scene u The Hobbit: Desolation of Smaug je obračun sa Smaugom. E sad, Smaug je car. Smaug je Sotona sa tijelom Godzille. On je moćan, manipulativan, tašt i bolesno pohlepan. On nije čudovište već sadistička elementarna nepogoda, zemljotres koji će srušiti baš vašu kuću zato jer može. Samo radi njega se isplati pogledati film u kinu. Čitav razgovor Bilba i Smauga je fantastičan. A onda se pojave patuljci i Smaug ih lovi po pećinama i dvoranama dok ovi rade na svojoj stupici iz crtića o Kojotu i Ptici trkačici. Čak i tada bi mi scena bila super da je ovo vrhunac priče. Ali Jacksonu trebaju svi patuljci i Smaug za još jedan film i onda sva ta akcija i napetost završe bez pobjednika i poraženih. Izrežite tu scenu i priča ostaje praktički ista.

The Hobbit: Desolation of Smaug nam pokazuje kako više ponekad ne znači i bolje. Publika i Peter Jackson to možda i neće naučiti ali Smaug i Thomson Hrastoštit budu u sljedećem filmu. Zanemarite moje kritike: ovo su puka grintanja štrebera kojem je Hobit ostao u dobrom sjećanju desetak godina nakon što ga je zadnji put pročitao. Film je lijep a dva i pol sata proleti iznenađujuće brzo. Uz najbolju volju, ne mogu zamisliti ikoga kako ekranizira Tolkienove romane u filmove bolje od Jacksonovih. I zato se već sad veselim odlasku u kino oko sljedećeg Božića.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.