The Black Cat (1934.)

the-black-cat-movie-poster-1934-1020417480Zemlja: SAD
Trajanje: 70 minuta
Režija: Edgar G. Ulmer
Glume: Boris Karloff, Béla Lugosi i neki glumci čija imena nikome ništa ne znače

Listopad je mjesec kada slavimo Halloween, hrvatsku tradiciju nastalu tijekom bitke na Mohačkom polju kada su se ban Halov i njegove trupe preobukli u poturice i kriomice priklali Smail-Agu Čengića o čemu je Krleža kasnije pjevao u Hasanaginici. Stoga sam odlučio ovaj listopad posvetiti Noći vještica i napraviti prigodni mini ciklus postova o klasičnim hororima. Isprva mi je namjera bila pisati o velikoj Universalovoj trojci – Dracula, Frankenstein, Wolf Man – no onda sam se odlučio na malo manje poznate ali svejedno zanimljive filmove.

Recimo, The Black Cat. U ovom hororu Edgara G. Ulmera 1934. glume i Dracula i Frankensteinovo čudovište čime je ovoj recenziji zagarantirana dupla količina kvalitete. Film tvrdi da je baziran da istoimenoj priči E. A. Poea što je debela laž ali je količina ludila i morbidarija svakako na nivou.

Radnja prati mladi američki par na medenom mjesecu u Mađarskoj i evo, nije li vam to već užasno? Putujući vlakom oni upoznaju stranca nevjerojatnog imena Vitas Verdegast kojeg jednako nevjerojatno tumači Bela Lugosi uglavnom koristeći iste tri grimase.

Tri Belina lica
Tri Belina lica

Verdegast je veteran Svjetskog rata koji je proveo godine u ruskom logoru i, za razliku od Tita, umjesto komunizma tamo pokupio fobiju od mačaka. Prije antijunak nego negativac, on je jezivi potrgani čovjek koji ne bira sredstva u osveti osobi za koju vjeruje da ga je namjerno izdala Rusima.

A to je još nevjerojatnije nazvani Hjalmar Poelzig. Boris Karloff se mudro suzdržava u ulozi čovjeka čija djelomična lista grijeha uključuje veleizdaju, sotonizam i upitne seksualne navike. Na brdu iznad blatnjavog ratnog groblja Poeltzig je sagradio luksuznu Art Deco vilu u kojoj živi sa daleko mlađom suprugom, nosi seksi kućni ogrtač i organizira ritualne orgije.

Ukratko, čovjek je horor verzija Hugha Hefnera.
Poput hororičnog Hugha Hefnera!

Mladi se nevini Amerikanci tako nehotice upletu u intrige čudovišnih starih Europljana. The Black Cat traje jedva preko sat vremena ali u njih utrpa sve i svašta, uključujući i crnu misu čiji mi je latinski ritual bio jako duhovit kad sam shvatio da čovjek uglavnom recitira izreke poput “Veni, Vidi, Vici”. Tko bi rekao da će dva razreda latinskog u gimnaziji biti korisna.

The Black Cat je bio prvi i najvjerojatnije najbolji od osam filmova u kojima su Lugosi i Karloff glumili skupa. Iako ne sadrži krv i iznutrice na koje su moderni klinci navikli (ja nisam), film svejedno uspijeva biti izuzetno morbidan. Ako išta, čak pretjeruje s tim. Čuo sam da ga neki kritičari smatraju prvim psihološkim hororom no prijateljica je imala puno bolju procjenu: The Black Cat je gotički horor. I to takav da  svojom melodramatičnošću skoro pa postaje parodija samog sebe. Ukratko: zakon.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.