Tarantula (1955.)

Tarantula PosterZemlja: SAD
Trajanje: 81 minuta
Režija: Jack Arnold
Glume: John Agar, Mara Corday, Leo G. Carroll

Tarantula je jedan od mnogih, mnogih atomskih SF horora iz 1950ih. Ako pogodite o kojem se džinovskom monsteru radi, bravo, dobili ste čokoladu.

Glavni krivac za sve je – kao i uvijek – naučnik (Leo G. Carroll) koji želi spriječiti problem svjetske gladi. “Taj je problem izvjestan” – kaže on – “jer će do 2000. godine na svijetu živjeti skoro 2.6 milijarde ljudi!” Nasmijao sam se njegovom simpatičnom pesimizmu.

Doktor stoga razrađuje posebnu hemihaliju za prehranu i ubrzani rast živina. Otopina je – naravno – ATOMSKI izotop i nije li divno kak s jednom riječi možeš objasnit i najdebilniju moguću ideju? Da je napravljena pol stoljeća kasnije, Tarantula bi bila uzrokovana GENETIČKIM INŽINJERINGOM. Vrag voli nove stvari. Čitav steampunk podžanr je u biti sprdnja na taj koncept znanosti ko jednog čekića za sve čavle: odande dolaze parni auti, letjelice, kompjutori i šta već ne. No, vratimo se mi filmu.

Iako je Doktor bio protiv pokusa na ljudima, njegovi ne-baš-bistri suradnici prvo odluče ušpricat otopinu sebi. Nakon kaj pak skuže kolko je to bila retardirana ideja, suradnici odluče pokazat i da su pizde pa iz inata uštrcaju isto sranje i Doktoru. Otopina naime ubija ljude u roku od par dana al ne prije nego ih ne pretvori u Ronalda Reagana.

Leo g. Caroll Tarantula Ronald Reagan

Kao što rekoh.

Dođe do tučnjave i požara u labosu pri čem se oslobode neke od pokusnih živina. Srećom pa su to sve samo neki bezopasni kunići, zamorci, miševi i OTROVNI PAUK VELIK KO PAJCEK. I sad je na lepom seoskom lečniku (John Agar) i doktorovoj novoj asistentici biologičarki (Mara Corday) da spase svijet od Doktorovog šlamperaja. Tarantula, osim kaj neprekidno raste, usput razvije i nindža sposobnosti jer, u slavonski ravnom pustinjskom krajoliku, niko ni ne skuži pauka veličine kuće. Dobro, okej, par ljudi ga i primjeti, al nije da budu brbljavi nakon toga. Heh heh.

Uz svo ovo sprdanje, Tarantula ima par prilično kul scena, naročito način kak se tarantula nakon nekog vremena jednostavno krene pomaljat iza horizontu a vi skužite kak je od prošle scene narasla dobrih 20 metara i više. Specijalni efekti su okej – snimatelji lukafo izbjegavaju plastiš fantastiš monstere i radije spajaju snimku prave tarantule i scene krajolika. Efekt je prilično dobar, naročito ak ne volite kukce. Evo, ja ih recimo ne volim.

Vrhunac filma je svakako tarantulin napad na Doktorovu kuću (jer tarantula se uvijek vraća na mjesto zločina). Ne sam zato kaj usred noćne tišine biologičarka (koja pazi na umirućeg Doktora Reagana) ne čuje dolazak pauka velkog ko katedrala. Ne sam sam zato kaj ne skuži da joj isti pauk voajerski dahće kroz prozor spavaće sobe. Ne, nek kaj se pauk tolko napali da počne đipat ko kući kao cucak.

Heroji na koncu pobijede al ne bez pomoći Clinta Eastwooda koji – u jednoj od svojih prvih uloga – pilotira mlažnjakom koji zbombardira pauka napalmom. Sa Clintom Eastwoodom nije se šaliti.

(Originalno postano 14.09.2008.)

Tagged , , . Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*