Earth vs. the Flying Saucers (1956.)

Zemlja: SAD
Trajanje: 83 minute
Režija: Fred F. Sears
Glume: Hugh Marlowe, Joan Taylor, Morris Ankrum

Američki SF filmovi iz 1950ih su često naivni, priglupi, loše odglumljeni i jeftino producirani. No, volim ih gledat jer dolaze iz egzotičnog crno-bijelog svijeta u kojem su kukci divovski, tanjuri lete a besprijekorno počešljani muškarci u odijelima debatiraju o atomskom ratu iako će puno prije krepat od cigareta koje non-stop sišu.

Mnogi od tih filmova su mi čak i danas dobri kao recimo Invaders From Mars ili Invasion of the Body Snatchers. Kad su pak loši, zbilja su loši jer nemaju budžet za skrivanje iza A glumaca ili specijalnih efekata: svi glume ko drvena Marija, svemirski brod je prskalica na koncu a čudovište ima ciferšlus na leđima. Earth vs. The Flying Saucers je negdje između te dvije krajnosti: nije baš neko ludilo od filma ali tako dobro demonstrira SF klišeje tog desetljeća da ga nemrem odignorirat.

Continue reading “Earth vs. the Flying Saucers (1956.)”

The Darkest Hour (2011.)

Zemlja: SAD
Trajanje: 89 minuta
Režija: Chris Gorak
Glume: Emile Hirsch, Olivia Thirlby, Max Minghella, Rachael Taylor

Valjda zato kaj se film događa u Moskvi, nekak sam zabrijao da je The Darkest Hour sovjet-… ruski SF horor no zapravo je slabo maskirana turistička reklama za Moskvu. U filmu, Majčicu Rusiju napadnu nevidljivi električni elijeni. Zato jer su nevidljivi, suncem obasjane avenije su jednako opasna mjesta kao i podzemni tuneli. No, zato jer elijene okružuje jako električno polje, po noći ih je lakše vidjeti jer u prolazu pale ulične lampe i automobilske farove. Dan je opasniji od noći.

Da je bar ostatak filma ovako kreativan. The Darkest Hour je čisti američki teen horor samo kaj je, eto, snimljen u Rusiji gdje nam Turistička zajednica grada Moskve pokazuje kako je njihov grad moderan (Noćni klubovi! Neboderi!), kapitalistički (McDonalds! Snobovski dućani!) a opet tako tradicionalan (Crveni trg! Lenjinov mauzolej!).

Continue reading “The Darkest Hour (2011.)”

Devil Girl From Mars (1954.)

Devil Girl From Mars - PosterZemlja: Velika Britanija
Trajanje: 78 minuta
Režija: David MacDonald
Glume: Patricia Laffan, Hugh McDermott, Hazel Court, Peter Reynolds, Adrienne Corri

U World Without End tim mačo astronauta zavodi elijensku civilizaciju seksi žena. U Devil Girl From Mars seksi pripadnica elijenske civilizacije dolazi na Zemlju otimati muškarce. Iako nitko izričito ne spominje silovanje, jasno je kako odabrani neće imati pravo glasa u budućoj vezi. Čak i da mi engleski naglasci glumaca nisu rekli odakle je film, ovakav ironičan obrat klišeja bi mi sam po sebi bio vrlo… britanski.

U PVC plaštu i minjaku, Marsovka izgleda kao impresivni mješanac Darth Vadera i Vande iz Sport Bilija… osim kaj je ovo škotska birtija a ne Flash Gordon tak da izgleda ko ambiciozni larper. Marsovkin plan je zapravo bio da sleti u London, hipnotizira stanovništvo i odabere ergelu ljudskih pastuha no putem je prvo zalutala u škotske vrištine a potom slupala leteći tanjur.

Žene vozači, ho ho ho!

Continue reading “Devil Girl From Mars (1954.)”

Eliminators (1986.)

Zemlja: SAD
Trajanje: 96 minuta
Režija: Peter Manoogian
Glume: Andrew Prine, Denise Crosby, Patrick Reynolds,  Conan Lee, Roy Dotrice

Eliminators je možda najbolji najgori film koji sam gledao ove godine. Sve ovo što slijedi je opis filma bez karikiranja i ikakvog pretjerivanja s moje strane.  Film počinje sa ludim znanstvenikom Abbotom Reevesom (Roy Dotrice) – koji je pomoću japanskog znanstvenika, doktora Takade (Tad Horino), sagradio VREMENSKI STROJ. Ko da mu to nije dosta, od tijela nepoznatog poginulog pilota malog aviona sagradio je polučovjeka-polumašinu: MENDROIDA. Ne, ne kiborga, nego MENDROIDA. To je nekaj totalno drugačije i puno više kul od nekakvog tu glupog tzv. “kiborga”.

Continue reading “Eliminators (1986.)”

World Without End (1956.)

Zemlja: SAD
Trajanje: 80 minuta
Režija: Edward Bernds  
Glume: Hugh Marlowe, Rod Taylor, Nancy Gates, Nelson Leigh

World Without End vrlo nadobudno započinje prvom američkom ekspedicijom na Mars 1957. godine. Tim “pustolova” – riječ “astronaut” još nije bila izmišljena – putuje tamo i natrag u srebrnoj raketi. No, na povratku nalete na Deus Ex Machina koji ih nadsvjetlosnom brzinom odapne… nekamo.

Nakon što snijeg amortizira pad rakete na vrh planine nekog planeta, uslijedi prvi test pustolova: da li je atmosfera pogodna za disanje? Kako bi to saznali, jedan od njih gurne glavu kroz vrata i pošnjofa zrak al ono ful duboko jer bi to inače bilo glupo. Nakon što se čitava kabina dobro provjetri, posada zaključi da mogu istraživati planet.

Continue reading “World Without End (1956.)”