Stranger Things (2016.)

Stranger Things PosterZemlja: SAD
Kreirali: Matt i Ross Duffer
Glume: Winona Ryder, David Harbour, Matthew Modine, Millie Bobby Brown, Finn Wolfhard,Gaten Matarazzo, Caleb McLaughlin, Natalia Dyer, Charlie Heaton

Loši umjetnici kopiraju. Dobri umjetnici kradu. Američka SF horor serija Stranger Things potkrada najbolje SF filmove 1980ih i gradi nostalgičnu posvetu tom desetljeću za sve one koji ga se sjećaju samo iz radova Spielberga, Carpentera i Zemeckisa. I to je skroz u redu.

Stranger Things započinje u Indiani 1983. godine bijegom jezivog stvorenja iz vladinog laboratorija. Ubrzo potom, dvanaestogodišnji Will Byers (Noah Schnapp) tajanstveno nestaje iz obližnjeg mjesta. Njegovi prijatelji Mike, Dustin i Lucas (Finn Wolfhard, Gaten Matarazzo i Caleb McLaughlin) pokušavaju ga pronaći. Umjesto toga, upoznaju bezimenu djevojčicu (Millie Bobby Brown) koja raspolaže telekinetičkim moćima. Za to vrijeme, ne baš sasvim prisebna Willova majka (Winona Ryder) pokušava uvjeriti šerifa lokalnog Jima Hoppera (David Harbour) kako joj se njezin sin ukazuje poput duha.

Blizanci Matt i Ross Duffer napisali su, režirali i producirali seriju koja u osam epizoda remiksa najbolje od SF-a 1980ih. Stranger Things je, poput Abramsovog Super 8, ponajprije horor verzija E.T. The Extra-Terrestrial. No u seriji je očit utjecaj i filmova poput Close Encounters of the Third Kind, Last Starfighter, Scanners, Poltergeist, The Goonies i inih krasota koje smo nekoć gledali na piratskim video snimkama. Pa se onda još muzika u seriji fura na minimalističku sintesajzer glazbu Johna Carpentera pa je tajanstvena djevojčica kopija junakinje romana Firestarter Stephena Kinga, i tako dalje, i tako dalje…

Klinci u glavnim ulogama ne samo da zvuče i izgledaju kao stvarni klinci, već djeluju kao da su upravo doputovali vremenskim strojem iz ere Ronalda Reagana. Izbor muzike u seriji je odličan, pa tako čujemo The Clash, Joy Division, Echo and the Bunnymen, Vangelis, Tangerine Dream… Čak je i uvodna špica dizajnirana kao uvod u kakvu zaboravljenu antologijsku horor seriju koja se nekoć davno vrtila na TV-u u kasnim večernjim satima. Stranger Things je dio istog onog retro-vala koji nam je donio filmove poput Super 8, It Follows i Beyond the Black Rainbow.

Winona Ryder - Stranger Things

Ako bi išta mogao zamjeriti ovoj seriji, to je da ju njezina potpuna posvećenost pop kulturi 80ih čini pomalo… pa, ajmo reći hladnom. Likovi nikada doista ne prerastaju granice žanra za koju su napisani, a čak i najtopliji emocionalni trenuci zvuče prije kao odjek sličnih trenutaka u drugim filmovima nego kao komadić života uhvaćen u fikciju. Kamo sreće da mi je ovo najgora zamjerka za svaku seriju!

Dok ovo pišem, još uvijek se ne zna da li će Netflix raditi i drugu sezonu Stranger Things. S obzirom na kalibar serija koje rade – Marvel’s Daredevil i Marvel’s Jessica Jones – vjerujem da hoće. No Stranger Things ne treba nastavak. Ignoriramo li zadnje minute prve sezone, serija čini zaokruženu cjelinu. Volio bi da u drugoj sezoni Stranger Things ispriča neku totalno novu priču, kao što to već rade serije poput True Detective i American Horror Story.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.