Pet filmova za noć i maglu

Negdje u Srednjoj Europi, nekad između dva svjetska rata nalazi se mračan, iskrivljeni odraz naše domaće povijesti. Po danu je to mjesto srednjoeuropskog kiča valcera i Sacher torti. Ali noću se ulicama valjaju sjene a šumom odjekuje zavijanje vukova. Od 1920ih naovamo, filmaši sa obje strane Atlantika snimaju horore i trilere smještene u tu fiktivnu, holivudiziranu verziju Balkana i Mitteleurope.

Uhvaćen na filmskoj traci, to je svijet ludih znanstvenika, tajnih društava i drevnih čudovišta koja prijete običnim ljudima. Kroz dva posta proći ću kroz neke od meni najzanimljivijih filmova iz te zemlje svijetla i sjene, crnog i bijelog, noći i magle. Ovo je inače samo prvi dio liste koja završava ovdje.

Frankenstein (1931.)

Frankenstein“IT’S ALIVE!”

Ludi znanstvenik. Olujna noć. Ružni sluga. Ruševna gradina na vrhu brda. Laboratorij. Čudovište. Kao i svi filmski klasici, Frankenstein Jamesa Whalea je film o kojem svi znaju sve čak i ako ga nisu vidjeli. U veljači 2012. pogledao sam ga u polupraznoj dvorani kina Tuškanac koja je mirisala na prašinu, lak za drvo i muzeje. Kopija filma je bila oštećena a titlovi su bili napisani starinsko kićenim fontom bez crnog ruba što ih je u crno-bijelom filmu činilo nečitljivim.

Gledajući Frankensteina¸ palo mi je na pamet kako se Mi-Go vanzemaljci u Lovecraftovoj priči Whisperer in the Darkness spuštaju na vrhove planina i tamo razmjenjuju informacije sa Zemljanima. Možda ludi znanstvenici zbog toga grade laboratorije u brdima, a ne zato jer im treba elektricitet iz munja. Henry Frankenstein (Colin Clive) bi mogao biti dio čitave zavjere ludih znanstvenika koji, u zamjenu za vanzemaljsku ekspertizu, prikrivaju njihovo postojanje na Zemlji!

Taj petak navečer sam otišao kući jako zadovoljan. Tu noć mi se upalilo zubno meso oko umnjaka zbog čega sam završio na omanjem kirurškom zahvatu. Vikend je bio mnogo tužan.

Son of Frankenstein (1939.)

Son of Frankenstein“They hanged me once Frankenstein. They broke my neck. They said I was dead. Then they cut me down. They threw me in here, long ago. They wouldn’t bury me in holy place like churchyard.”

Treći u nizu Universalovih Frankenstein filmova na ovoj je listi iz više razloga. Kao prvo , upravo je Son of Frankenstein bio glavna inspiracija Mel Brooksu za parodiju Young Frankenstein. Kao drugo, glumačka postava u filmu je odlična. Boris Karloff ovdje zadnji put glumi Frankensteinovo čudovište dok Basil Rathbone – koji se proslavio glumeći Sherlocka Holmesa – ovdje tumači baruna Wolfa von Frankensteina, sina čovjeka koji je stvorio Čudovište. Tu je i Lionel Atwill kao hladnokrvni inspektor Krogh kojemu je čudovište kao dječaku iščupalo ruku.

No prava zvijezda filma je Bela Lugosi kao Ygor, sluga koji je pomagao pokojnom barunu. Osuđen na smrt, Ygor je preživio vješanje i ostao slobodan jer ga sud nije mogao pogubiti dvaput za isti zločin. Deformiran i pun mržnje, Ygor manipulira Wolfa von Frankensteina kako bi ovaj nastavio eksperimente svoga oca. Ygor je istodobno odurno servilan i zajedljivo sarkastičan. Vjerujem da je, uz Draculu, ovo daleko najbolja uloga Bele Lugosija.

Posljednji razlog za uvrštavanje Son of Frankenstein na listu je zanimljivost koja, nažalost, nikad nije dospijela u film. Scenarist Wyllis Cooper je u originalnom scenariju za film spomenuo i Necronomicon kao jednu od knjiga u knjižnici pokojnog baruna. No redatelj je uvelike ignorirao scenarij i tako propustio priliku da ubaci filmsku referencu na H. P. Lovecrafta niti dvije godine nakon autorove smrti.


The Devil Rides Out (1968.)

The Devil Rides Out“*I* shall not be back… but something will. Tonight! Something will come for Simon and the girl!”

The Devil Rides Out bi najbolje mogao opisati kao “roman Agathe Christie sa vragom”. Ako vam to ne zvuči zanimljivo, ne znam zašto uopće čitate ovaj post. Heroj filma je Duc de Richleau (Christopher Lee), plemić, veteran Prvog svjetskog rata i stručnjak za nadnaravno koji dolazi u posjet besposlenom bogatašu u čijoj se luksuznoj vili okuplja “astronomski klub”. Primijetivši zabrinjavajući broj… ne-bijelaca među gostima, De Richelau ubrzo uviđa kako je prijateljev sin upao u KANDŽE SOTONISTA!

Vođu kulta glumi Charles Gray kojeg ćete možda prepoznati kao naratora u filmu Rocky Horror Picture Show ili kao drugog najboljeg Ernsta Blofelda iz Diamonds Are Forever. U maloj ulozi pojavljuje se i Paul Eddington, čiju ste krasnu facu mogli vidjeti u staroj, ali uvijek aktualnoj, BBC-ovoj humorističkoj seriji Yes, Minister.

The Devil Rides Out ekranizacija je istoimenog okultnog trilera Dennisa Whitleya iz 1934. Whitley je bio jedan od onih čudnih engleskih konzervativaca koji mrze vlastitu radničku klasu jednako kao i naciste. Scenarij filma potpisuje Richard Matheson, američki SF i horor pisac koji je napisao romane I Am Legend, Hell House i neke od najboljih epizoda originalne Twilight Zone serije. Režiser je Terrence Fisher koji ovdje, kao i u drugim Hammer hororima, izvlači nevjerojatno puno stila iz nevjerojatno malog budžeta.

The Abominable Dr. Phibes (1971.)

the-abominable-dr-phibes“A brass unicorn has been catapulted across a London street and impaled an eminent surgeon. Words fail me, gentlemen.”

Početkom 1920ih, Dr. Anton Phibes (Vincent Price) bio je briljantni doktor orguljologije koji je sa suprugom stradao u prometnoj nesreći. Uvjeren kako je za njezinu smrt odgovoran medicinski tim koji joj nije uspio spasiti život, osakaćeni Phibes je četiri godine mukotrpno planirao svoju osvetu. Uz pomoć ljupke i tajanstvene Vulnavije (Virginia North), Phibes je isplanirao deset teatralnih, kompliciranih smaknuća inspiriranih kletvama kojima je bog kaznio Egipat. Da li će ga Scotland Yard zaustaviti na vrijeme? Naravno da neće, jer onda ne bi vidjeli sva ubojstva!

Prije par godina sam nagovorio društvo da u sklopu filmskih večeri utorkom, pogledamo The Abominable Dr. Phibes. Nisu bili sretni. Do tada sam uglavnom donosio trash filmove, no Phibes je nešto drugo: film previše čudan da ga se shvati ozbiljno, a opet nedovoljno loš da mu se čovjek ruga kao filmskom smeću. The Abominable Dr. Phibes ima fantastičnu premisu i izgleda prilično dobro. Phibes svakako ima stila, pa tako u svojoj jazbini ima mehanički orkestar za navijanje, orgulje sa neonskom rasvjetom i gramofon koji mora prikopčati na grlo kako bi govorio jer je nakon prometne nesreće ostao bez glasnica. Sporedni likovi koji redom izgledaju kao karikature iz Alana Forda.

Najveća mana The Abominable Dr. Phibes je što mu apsurdna premisa i likovi nisu dosta pa se još trudi ispasti smiješan. Nema tužnije stvari od loše komedije. No ako ignorirate osrednji humor, imate zgodnu crnu komediju o onom što je George Orwell zvao Engleskim ubojstvom.

Horror Express (1972.)

Horror Express“But what if one of you is the monster?”
“Monster? We’re British, you know.”

Iako veze nema sa producentskom kućom Hammer Films, Horror Express ne samo da izgleda kao njihovi kostimirani horori, već mu glavne uloge tumače Hammer horor legende Christopher Lee i Peter Cushing. Njih dvojica su antropolozi koji, u neko doba prije Prvog svjetskog rata, transsibirskom željeznicom putuju sa Dalekog Istoka u Moskvu. Lee transportira ostatke prapovijesnog stvorenja koje bi moglo biti izgubljena karika u ljudskoj evoluciji. No stvorenje zapravo nije mrtvo i počne vrebati putnike u vlaku koji se probija kroz sibirsku pustoš.

Hitchcock je rekao kako je film dobar samo onoliko koliko i njegov negativac. To vrijedi još više u hororima. Čudovište u Horror Expressu postoji negdje između znanosti i praznovjerja. Ruski ga pop opisuje kao demona a engleski znanstvenik kao vanzemaljca. Oboje su u pravu. Čudovište inače upija ljudsko pamćenje tako da sa svakom žrtvom postaje sve pametnije i opasnije.

Negdje na polovici filma se pojavi Telly Savalas i ukrade film. Savalas je glumio detektiva Kojaka i trećeg najboljeg Ernsta Blofelda u On Her Majesty’s Secret Service. Ovdje je on ludi kozački zapovjednik koji vjeruje da se vansvemirskih aberacija čovjek može riješiti bičevanjem, što je krvoločno koliko i naivno. Horror Express je film čija su autorska prava istekla pa je legalno dostupan na internetu.

P.S. Najbolji Ernst Stavro Blofeld je, naravno, Donald Pleasence u filmu You Only Live Twice.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.