Lifeforce (1985.)

Lifeforce PosterZemlja: SAD
Trajanje: 116 minuta
Režija: Tobe Hooper
Glume: Steve Railsback, Peter Firth, Frank Finlay, Mathilda May, Patrick Stewart

Iako su na filmu radili Tobe Hopper (Texas Chainsaw Massacre) i Dan O’Bannon (Alien), za ovaj sam SF horor saznao sam tek prije nekoliko godina. Lifeforce je producirala firma Cannon Films koji su već počastili Matineju svojim prisustvom. Baziran na romanu Space Vampires, Lifeforce začudo ne koristi ovaj predivni naslov jer je producentima navodno bio previše neozbiljan. Isti su producenti za film potom odabrali plakat sa golim ženskama privezanim na raketne dildače.

Lifeforce započinje sa međunarodnom svemirskom misijom na Halleyev komet. Tamo astronauti otkriju niskobudžetnu kopiju vanzemaljskog broda iz filma Alien jer Dan O’Bannon smije kopirati samog sebe. Vanzemaljski su putnici misteriozno mumificirani a jedina sačuvana tijela pripadaju ženi koju kamera sa ljubavlju miluje i nekim tipovima koje ignorira.

Nakon što astronauti prebace kristalne sarkofage sa tijelima u svoj space shuttle, Lifeforce postaje moderna verzija Stokerovog Dracule. Astronaute tako zadesi slična sudbina kao i posadu jedrenjaka kojim vampirovo tijelo putuje u Englesku. Kao i u romanu, većina radnje se zbiva u Londonu gdje svemirka oživi i svojom psioničkom vaginom krene sisati energiju čestitim Englezima. Šačica heroja ju nastoji zaustaviti u čemu im pomaže moderna verzija Van Helsinga – neki doktor tanatologije što je, vjerujem, predmet na istom faksu gdje predaju i Dan Brownovu simbolologiju.

MIRKO, PAZI SISA!
MIRKO, PAZI SISA!

Odnos filma prema seksu je negdje između pubertetskog i puritanskog. Vojnici, znanstvenici, astronauti, noćni čuvari – svi su nemoćni pred vampiričinom vagendom. Možda je to zato jer su odrasli nezasićeni internet-pornjavom. Možda je to specifično engleska reakcija. Ne znam. Znam samo da je u Lifeforce seks nešto neprirodno pa bi trebali biti prestravljeni kad, recimo, žena zavodi srednjevječnog vozača Volva ili kad vampirica psionički sili protagonista da – O sudbo kleta! – uvali jezik Patricku Stewartu.

Najbolji specijalni efekt filma je svakako Mathilda May čija svemirka većinu vremena trčkara gola. Lifeforce koristi krasne animatroničke lutke žrtava vampirice koje nisu posebno stravične ali su onako fino gnjecave kako CGI efekti obično nisu. Ima tu još i minijatura, zombija i svačeg nečeg lijepog zbog čega skoro pa zaboravim da se film uglavnom sastoji od engleske gospode koji nešto drame. Svaki put kad u ovom filmu počne razgovor, ja zaspem.

Svojom temom me Lifeforce pomalo podsjetio na Quatermass filmove. Kvalitetom je pak toliko blesav a opet toliko ozbiljan da ja iskreno nisam siguran da li je zamišljen kao cinična zabava ili je netko zbilja vjerovao kako snima, ne znam, alegorijsku SF priču o AIDS-u. Najbolje da ga pogledate sami i procijenite za sebe. Ili možda radije nemojte.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.