Jurassic World (2015.)

Jurassic World PosterZemlja: SAD
Trajanje: 124 minute
Režija: Colin Trevorrow
Uloge: Chris Pratt, Bryce Dallas Howard, Vincent D’Onofrio, Irrfan Khan, Ty Simpkins, Nick Robinson

Sjećate li se Jurskog parka?

Sa 11 godina sam bio lud za dinosaurima a Jurski park je bio prvi film čiji sam dolazak u kina silno iščekivao. Načekao sam se jer je zbog problema sa distribucijom Spielbergov blockbuster kod nas zaigrao koju godinu dana nakon Amerike – nemar koji si kina danas ne mogu dopustiti. Ali čekanje se isplatilo jer je “Jurski park” bio strašan, smiješan, uzbudljiv i sentimentalan – za razliku od aerodromskog bestselera Michaela Crichtona čiji su likovi bezlični a smrti neukusno brutalne.

Sjećate li se nastavaka Jurskog parka?

Niti ja. A pogledao sam ih. Oba. Ne sjećaju ih se ni likovi u filmu Jurassic World. Nakon svih užasnih susreta ljudi i dinosaura, evo nas u zoološkom vrtu sa pretpovijesnim životinjama koji uredno posjećuje na tisuće ljudi. Uprava drži kako je najveći problem parka zasićenost posjetitelja zbog čega im žele pružiti nove, veće, strašnije atrakcije. Genetičarenjem nastane novi dinosaur koji je kombinacija Godzille i Ferrarija – Rambosaurus Rex! Ne moram vam crtati što se potom desi.

Jurassic World želi kritizirati ciničnost industrije zabave u kojoj je veće = bolje. To bi bilo vrlo subverzivno da sam film nije tipični proizvod te iste cinične industrije zabave. Od stare su čarolije ostali samo CGI dinosauri. U Jurskom parku veličanstvena i zarazna The Tema Johna Williamsa prvi put zasvira kada likovi i publika filma u nevjerici ugledaju žive dinosaure na pojilu. U Jurassic World tu istu temu čujemo kad klinac utrči u hotelski apartman.

Gledajući loše horore naučio sam kako se ubija napetost u filmu. Nažalost, Jurassic World slijedi te lekcije. Prvo uvodi likove bez da nas emocionalno poveže s njima. Pa tako budu neki klinci koji su klinci, Chris Pratt koji je macho šaptač dinosaurima i Bryce Dallas Howard kao glupo žensko koja misli da moš radit isti po’so ki muški ho ho ho. Potom film natjera likove da rade glupe i opasne stvari – jer bi u protivnom trajao pola sata – zbog čega ih publika zamrzi. Na koncu sve bitne likove učini neuništivima jer ih redom tumače skupi glumci i mala djeca.

Najnevjerojatnija stvar u filmu nisu dinosauri nego jedan od klinaca koji izgleda kao da je upravo doputovao TARDIS-om iz 1978. Siroče živi u sobi sa hrpom drvenih igračaka i bez ijednog komada elektronike. Čak sam prvo pomislio kako je ovo flashback na djetinjstvo nekog od odraslih likova filma! Ali ne! Možda je mali Amiš. No zašto onda nema bradu? Glavnog negativca pak tumači Vincent D’Onofrio za kojeg do sredine radnje uopće ne kužimo po čemu je zao osim što je antipatičan. Najgore što mogu reći je da čovjek želi upotrijebiti dinosaure da pobijedi islamske teroriste što zvuči kao debilni plan i puno zabavniji film od ovog.

Ima Jurassic World i emocija. Ne ljudskih, naravno, jer ipak je to samo igrani film. No zato su dinosauri antropomorfizirani u istoj onoj zabludi zbog koje posjetitelji zoo vrtova pomisle kako su zatočene divlje životinje njihovi prijatelji. Nakon što sociopatski Rambosaurus pobjegne i krene ubijati nedužne Žrtvosauruse, bude dirljiva scena kada Chris Pratt naleti na friško zaklane biljojede. Jedan od njih mu umire na rukama uz riječi “Khh, khh! Reci… mojoj ženi… da ju… volim.”

Khh, khh... Osveti nas, Chris Pratt!
Khh, khh… Osveti nas, Kriše Prete!

Vjerujem da će Jurassic World namlatiti lijepe novce u kinima. Isto tako vjerujem da će, kao i njegova dva prethodnika, do jeseni biti zaboravljen. A dok čekamo film u kojem dinosauri ganjaju teroriste po pećinama, evo trailera za Jurassic World kakav je trebao biti:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.