Earth vs. the Flying Saucers (1956.)

Zemlja: SAD
Trajanje: 83 minute
Režija: Fred F. Sears
Glume: Hugh Marlowe, Joan Taylor, Morris Ankrum

Američki SF filmovi iz 1950ih su često naivni, priglupi, loše odglumljeni i jeftino producirani. No, volim ih gledat jer dolaze iz egzotičnog crno-bijelog svijeta u kojem su kukci divovski, tanjuri lete a besprijekorno počešljani muškarci u odijelima debatiraju o atomskom ratu iako će puno prije krepat od cigareta koje non-stop sišu.

Mnogi od tih filmova su mi čak i danas dobri kao recimo Invaders From Mars ili Invasion of the Body Snatchers. Kad su pak loši, zbilja su loši jer nemaju budžet za skrivanje iza A glumaca ili specijalnih efekata: svi glume ko drvena Marija, svemirski brod je prskalica na koncu a čudovište ima ciferšlus na leđima. Earth vs. The Flying Saucers je negdje između te dvije krajnosti: nije baš neko ludilo od filma ali tako dobro demonstrira SF klišeje tog desetljeća da ga nemrem odignorirat.

Recimo prolog. Većina ovih filmova počinje uvodom gdje vas narator uvjerava kako bi se ovaj film ZBILJA MOGAO DOGODIT! I tako, ako ste mladi atletski profesor Nekavrst i supruga mu, može se dogodit da vas leteći tanjur pretiče preko pune trake.

A nije još ni Martinje!

Nakon bliskog susreta prometne vrste, uslijedi diskusija:

Gđa. Nekavrst: “Russ, to je bio… tanjur? Leteći tanjur?”
Profesor Nekavrst: “Vidjeli smo nešto što liči na leteći tanjur. To je sve što znamo.”
Gđa. Nekavrst: “Vidjeli smo ga i čuli. Oboje! Što nam još treba?”
Profesor Nekavrst:: “Treba nam vremena za razmišljanje i procjenu prije nego što uzbunimo ostale.”

Kasnije, Profesor Nekavrst ovako opiše ovu zgodu:

“Vidjeli smo nešto nalik letećem tanjuru. Carol i ja bili smo svjedoci istih atmosferskih poremećaja koji su se zbili i drugim promatračima no kada ste znanstvenik postoji kvalitativna razlika.”

Atmosferski poremećaj

Profesor Nekavrst radi u vojnoj bazi iz koje je uspješno lansirano tucet “malih umjetnih mjeseca ili ‘ptica’ kako ih mi zovemo”. Ok, ne baš uspješno jer su se svi sateliti strmopizdili doli a uzrok toga se ubrzo otkrije kada leteći tanjur pokuša sletit usred baze. Nakon što vojnici pozdrave elijena počasnim plotunom u trbuh, ovi pomisle da je to naš običaj pa iz pristojnosti spale čitavu bazu.

Skriven u bunkeru, profesor Nekavrst otkrije kako su zvuci letećeg tanjura bili elijenska najava kako će ih posjetiti. Nakon što im nitko nije odgovorio postupili su ko ja kad mi se frend ne javlja na telefon i pozvali su sami sebe. Općenito, elijeni su pasivno-agresivni seratori. Zašto su srušili satelite? Mislili su da su ovi oružje. Zašto su uništili bazu? Zabunili su se i sad im je jako, jako žao. BTW, njihova elijenska flota orbitira oko Zemlje. Javite to svjetskim vođama da nam kažu di se parkirat. Imate “dva lunarna dana”.

Profesor Nekvrst naredna dva mjeseca radi na tajnom oružju koje će poraziti elijene. Rezultat su razgovori poput ovog:

Bezimeni tip: “Russ, sjećaš li se članka Dr. Pateka iz New Delhija? Predložio je da, umjesto dupliciranja ultrazvučnih uređaja naših posjetitelja, prekinemo njihova magnetska polja projiciranjem izmjenično induciranog električnog polja.”
Profesor Nekavrst: “Naravno! Srežemo im tok ultrazvučnom valnom dužinom i oborimo ih poput glinenih golubova!”

Kasnije vojska istražuje elijensku tehnologiju uključujući i šljemove od “ukrućenog elektriciteta”:

Ovo je ozbiljan film!

Da ne duljim, Amerikanci pobijede uz pomoć ZNANOSTI! i vojno-industrijskog kompleksa. Profesor Nekavrst napravi magično oružje s kojim vojska raskupusa elijene ali ne prije spektakularnog napada na Washington.

Postoje i bolji i gori B filmovi od ovog ali Earth vs. The Flying Saucers je baš onako nekako… arhetipski. Taj jedan film mi sažima sve glavne klišeje SF filmova svog vremena: ksenofobiju, SF čudovišta, vjeru u AMERIKU!, prezir i divljenje spram znanosti, muževnog znanstvenika, žene koje su emancipirane ali ne baš i vojnu agresiju kao magično rješenje svakog problema. Vrijedi dodati kako je sve scene sa letećim tanjurima napravio legendarni Ray Harryhausen čiji su efekti redovito najbolji dio filmova u kojima se nalaze. Sve to u filmu koji je istodobno smiješno loš i prilično zabavan. Ak ikad odlučite potrošit 80 minuta života na loš SF film, Earth vs. The Flying Saucers je prilično dobar izbor.

Tagged , , , , . Bookmark the permalink.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*