Doctor Strange (2016.)

Doctor Strange Benedict Cumberbatch Poster.jpgZemlja: SAD
Trajanje: 115 minuta
Režija: Scott Derrickson
Glume:  Benedict Cumberbatch, Chiwetel Ejiofor, Rachel McAdams, Mads Mikkelsen, Tilda Swinton

Kako im to uspijeva? Gotovo deset godina nakon prvog Iron Mana, Marvel i dalje vrlo uspješno štanca zabavne superherojske filmove. Svi oni pile istu priču o junaštvu, moći, odgovornosti i spašavanju svijeta, ali ju pritom taman dovoljno variraju da ne postane dosadna. Svi znamo da to neće moći trajati vječno i da će se publika prije ili kasnije zasititi super junaka. No, bar zasada, Marvelu ide jako jako dobro.

Najnoviji u ergeli Marvelovih filmskih heroja je doktor Stephen Strange (Benedict Cumberbatch), briljantni i bahati kirurg kojem prometna nesreća uništi živce u rukama. U posljednjem pokušaju da spasi karijeru, Strange putuje u daleki Katmandu gdje u skrivenom hramu otkriva postojanje magije i natprirodnog zla koje prijeti planetu. Uslijedi kung-fu akcija i ne-baš-specijalni specijalni efekti. Čarolije izgledaju poput razbijenog stakla i iskri aparata za varenje. Čitavi gradovi se krive i uvijaju kao u Inceptionu, no to je efekt toliko specifičan za taj jedan film da ga, kao i bullet time u Matrixu, ne bi trebalo koristiti nigdje drugdje.

Doctor Strange me nije pridobio svojim spektaklom, već motivima prolaznosti i pogrešaka koji se provlače kroz film. Ne treba nam puno da shvatimo kako je Strange perfekcionist. Ono što mu se desi je najgora noćna mora te nesretne skupine ljudi kojoj i sam pripadam: nakon jednog jedinog trenutka nepažnje, Strangeova je karijera upropaštena. Jedini krivac za to je on sam.

Kako se ova nesretna 2016. godina približava kraju, u privatnom sam se životu našao suočen sa problemima zbog kojih se počeo goniti da radim što više i što bolje, a sve u paničnom strahu od toga što će se desiti ako posustanem. Doctor Strange ispravno uočava kako strah od pogrešaka nije ništa drugo doli strah od smrti. U grčevitom naporu da izbjegnemo prvo, svi mi perfekcionisti se zavaravamo kako ćemo odgoditi drugo. Način na koji se Strange na kraju filma suočava sa vlastitim strahom od smrti i neuspjeha je spektakularno groteskan. Njegov trijumf je katarza koja mi je u ovom trenutku uistinu bila potrebna.

Mads Mikkelsen Kaecilius Doctor Strange
Kozmički konjuktivitis Madsa Mikkelsena

Gledajući sve ove spektakularne filmove, nerijetko se zapitam čemu zapošljavati sve te kvalitetne karakterne glumce za uloge čudovišta i super junaka koje bi mogao odigrati bilo tko. Mads Mikkelsenov negativac Kaecilius ovdje demonstrira zašto. U možda najboljoj sceni filma, on skoro pa uvjeri Strangea da mu se pridruži u magičnom ratu protiv smrti same. Pokloni se mom mračnom bogu kozmičkog ludila, veli Mads, pa ćeš i ti i čitava Zemlja moći živjeti vječno! Mikkelsen apsolutno prodaje bol, gorčinu i vjeru svog lika. I sve to sa ljubičastim krmeljima na licu.

On je svakako bolji od glavnog negativca Dormammua – magično zlo biće koji se krije u dubinama izvan prostora i vremena. Savjet dizajnerima: ništa toliko ne ubija kozmičko zlo kao kad mu nalijepite lice i date da priča engleski. H. R. Giger i H. P. Lovecraft će vam to objasniti bolje od mene. S druge strane, dimenzija u kojoj Dormammu živi je inspirirana originalnim Doctor Strange strip-ilustracijama Steve Ditkoa i predstavlja najspektakularniji dio filma. Na koncu, vrijedi spomenuti i muziku Michael Giacchina koji uspijeva nadići bezlični blockbuster soundtrack.

Doctor Strange bi bio osrednji film da nije iznimno dobrih glumačkih nastupa Cumberbatcha, Mikkelsena, Chiwetel Ejiofora i Tilde Swinton. Priča ovog filma je daleko od neke lude originalnosti ali mi je u ovom trenutku života bila iznimno potrebna. Ako ni zbog čega drugoga, zbog tog razloga preporučam ovaj film.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.