Misteriozna Matineja 36

Početkom prošle godine sam pisao o osjećaju začuđenosti i znatiželje koje su u meni kao klincu izazivali neobični prizori iz filmova na koje bi ponekad nabasao na televiziji. S obzirom da nisam ništa znao o njima (teško je to kad ne znaš čitati), bio sam prepušten vlastitoj mašti u pokušaju da odgonetnem priču koja se krila iza scena filmova kao što su Metropolis ili The Time Machine. Namjerno spominjem SF filmove jer upravo su me oni najviše poticali na taj neki sneni osjećaj kako se sve te neobične priče zbilja odigravaju tamo negdje vani u svijetu neograničenih mogućnosti.

Toj iluziji su doprinijeli i klasični specijalni efekti poput maketa ili animiranih modela. Možda najfascinantnije su mi bile matte paintings. Napisao bi hrvatski naziv za njih ali iskreno ne znam koji je. Slikar bi nacrtao pozadinu scene po većem dijelu stakla koje bi potom bilo postavljeno ispred kamere. Kroz neoslikane dijelove stakla vidjeli bi jedini stvarni dijelovi scene: glumci, pokoje vozilo, omanja kuća… Upravo zato što su te panorame gradova, divljine ili drugih svjetova bile tako neprirodno oštre i detaljne, sugerirale su još nevjerojatnije stvari skrivene duboko u njima. CGI efekti mi često ne ostavljaju takav dojam. Čini mi se da dobri efekti izgledaju previše normalno dok su loši poput kompjuterske igre. Ili sam ja samo previše zasićen.

Misteriozna Matineja je nastala kao moj pokušaj da prenesem drugima taj osjećaj začuđenosti nestvarno-stvarnim prizorima. Zanimljivo da su ljudi to uglavnom doživjeli kao natjecanje u kom trebaju identificirati film. Prihvatio sam to iako je ta ideja zapravo suprotna od onoga što sam htio postići. No nije ni bitno.

bscap0080