Beyond the Black Rainbow (2010.)

Beyond_the_Black_RainbowZemlja: Kanada
Trajanje: 110 minuta
Režija: Panos Cosmatos
Glume: Michael Rogers, Eva Allan, Scott Hylands,  Marilyn Norry, Rondel Reynoldson

Ponekad mi se čini da me filmovi više ne mogu iznenaditi pa mi bude malo neugodno da kakav sam to zasićeni cinik. No onda shvatim kako je problem u mojim gledateljskim navikama. Moj Prijatelj Internet mi preporuča mali milijun filmova nalik stvarima koje sam već pogledao i, iako je često u pravu, preporuke su mu uglavnom ziheraške tako da u svakom trenutku znam otprilike što mogu očekivati, čak i ako sam izbjegao spoilere.

Nekoć je bilo drugačije: na TV-u sam imao manji ali širi izbor filmova. Pred spavanje bi znao naletiti na kakav slabije poznati klasik ili čudnu art dramu koji bi mi privukli pažnju. S obzirom da ih je TV program šturo opisivao kao, ne znam, finsku dramu iz 1979., jedini način da saznam o čemu je film i da li uopće valja je bio da ga pogledam. Nije mi svaki od tih filmova sjeo ali dovoljno njih jest jednostavno zato što sam ih gledao bez ikakvih očekivanja.

Beyond the Black Rainbow me nakratko vratio u to doba: nabasao sam na njegov trailer koji me naveo da pogledam i sam film bez da provjeravam o čemu se radi, koji broj cipela nosi i što je doručkovao. Evo i zašto: Beyond the Black Rainbow je film iz 2010. napravljen da izgleda kao zaboravljeni SF film iz 1970ih koji zamišlja distopijsku 1983. Namještaj je plastičan, ulašten i bez oštrih rubova. Kamera je psihodelična, muzika elektronska a ton smrtno ozbiljan. Čak je i snimka onako pucketava i oštećena kao u stara dobra vremena.

 Radnja se zbiva u institutu Dr. Mercuria Arborie  – Nije li ovo ime predivno? – koji je osnovan s misijom poboljšanja ljudskog života uz pomoć “benigne farmakologije” i “oblikovanja energije”. U praksi, Arboria Institut je sterilno mjesto čiji su prividno jedini stanovnici psiholog koji izgleda kao zli brat Carla Sagana i zatočena pacijentica koja možda ima a možda i ne psioničke moći. On je opsjednuti sadist. Ona želi slobodu.

Sentionaut - Beyond the Black Rainbow

Beyond the Black Rainbow počinje čudno i prerasta u vrlo loš trip. Osjećaju uznemirenosti doprinosi i shvaćanje kako redatelja ovako nečeg neće previše brinuti da li će likovi dočekati kraj filma niti da li će kraja uopće biti. U svemu tome, film izgleda fenomenalno. Ima u njemu i Cronenberga i Kubricka i koječeg drugog. Zapravo, najveća mu je mana što nije toliko čudan film koliko posveta drugim čudnim filmovima. Iako je film prvenstveno o stilu i atmosferi, radnja je zapravo prilično smislena iako mi je kraj filma bio razočaravajuć.

Beyond the Black Rainbow je neugodan film: previše spor, previše apstraktan, previše psihodeličan a opet nekako tanak. Većini ljudi se neće svidjeti. Ali ljudi koji vole taj retro-SF štih iz 1970ih i oni koji vole avanturu kasnonoćnog gledanja filma za kojeg nemaš pojma kuda ide, trebali bi mu pružiti priliku.

http://www.youtube.com/watch?v=Q1ertVYn750

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.